Nakon dugogodišnjih napora i raznih prijepora konačno smo uspjeli utemeljiti Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosi u Bosni i Hercegovini. Na razini Hercegovačko-neretvanske županije kao jedinog zakonodavnog tijela kod nas, donesen je Zakon što je omogućilo osnivanje Akademije 23. lipnja 2014. u Mostaru. Cilj i zadaća ove institucije jest da potiče znanost, kulturu i umjetnost Bosne i Hercegovine, predlaže osnivanje institucija kao infrastrukturu hrvatskog naroda ovdje i popunjava praznine u području koje pokriva kao institucija od velikog društvenog i političkog značenja. To treba postati duhovni parlament hrvatskog naroda u BiH, uvažavajući različitosti koje evidentno postoje i koje treba, ono što je moguće i logično, pretočiti u zajednički interes naroda u BiH. To pretpostavlja ravnopravan položaj u svim sferama života na ovim prostorima. To je osnovno poslanje HAZU-a u BiH čime smo, prvi put u povijesti hrvatskog naroda u BiH dobili najveću znanstvenu, kulturnu i umjetničku instituciju na koju svaki narod ima pravo.

Izabrani članovi HAZU-a su istaknuti znanstveni, kulturni i javni djelatnici koji su svojim radom dali veliki doprinos u granicama objektivnih mogućnosti i njihovih osobnih dosega. Svi su birani prema strogim kriterijima koji su univerzalni za ovakve institucije i tu nije bilo iznimki. Zastupljeno je cijelo područje BiH s ukupno 22 člana kao početna pozicija koja je limitirana i ima svoj numerus clausus (odredba da se u neko tijelo, školu, ili službu može primiti točno određen, ograničen, propisan broj ljudi). Smještena je privremeno u Sveučilišnom kampusu i registrirana kao javna ustanova s pravnom osobnošću.  HAZU BiH na izbornoj skupštini je potvrdio članove: Mirka Tomića i Božu Žepića s Pravnog fakulteta Mostar, Franu Ljubića s Ekonomskog fakulteta, Stjepu Andrića s Ekonomskog fakulteta iz Sarajeva, Jakova Pehara s Agronomskog fakulteta u Mostaru, Miroslava Palametu i profesora Šimuna Musu s Filozofskog fakulteta u Mostaru, Josipa Muselimovića, pravnika i književnika, Julijanu Grbelja s PMF-a Sarajevo, Stjepana Marića sa Strojarskog fakulteta Sarajevo, Željka Ivankovića, književnika i esejista iz Sarajeva, Mirka Grujića s Medicinskog fakulteta iz Sarajeva, Ljubu Šimića i Zdenka Ostojića s Medicinskog fakulteta Mostar, Zijada Durakovića s Medicinskog fakulteta Zagreb, Marka Babića s Filozofskog fakulteta iz Zagreba, Dragana Čovića sa Strojarskog fakulteta iz Mostara, Vladu Majstorovića i Antu Miškovića sa Strojarskog fakulteta Mostar, Miljenka Bevandu s Filozofskog fakulteta Sarajevo, Florijana Mićkovića, kipara iz Mostara i Vlatka Filipovića, redatelja iz Čapljine. HAZU BiH ima šest razreda koji pokrivaju društvene i humanističke znanosti, biotehničke i prirodne znanosti, tehničke znanosti, biotehničke i prirodne znanosti, tehničke znanosti, jezikoslovlje i književnost, medicinske znanosti i umjetnost.

Danas u BiH postoji Akademija nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH), predsjednik Božidar Matić, utemeljena 1966. godine, danas svedena na kantonalnu instituciju; zatim Akademija umjetnosti Republike srpske (ANURS), predsjednik akademik Rajko Kuzmanović, sa sjedištem u Banja Luci; Bošnjačka akademije znanosti i umjetnosti (BANU), predsjednik Ferid Muhić, sa sjedištem u Sarajevu i HAZU BiH kao akademija hrvatskog naroda. O suradnji se još ne može konkretnije govoriti s obzirom na to da su tek osnovane akademije u svakom etnikumu i to nameće potrebu usuglašavanja, koordinacije i suradnje kao i određenje odnosa s ANU-om BiH kao središnje institucije što u idućem razdoblju treba jasno definirati. Što se tiče suradnje HAZU BiH u Hrvatskoj ostvarena je već činjenicom da su matičari za izbor naših članova bili iz HAZU-a RH i time nam pomogli da precodura izbora ima svoje legalno pokriće, tj. Da su akademici birali članove naše akadamije. Postoji potreba daljnih kontakata i suradnje što je i predviđeno našim programom rada.

Mi danas ovdje u Mostaru imamo Sveučilište s oko 16 000 studenata i oko 800 profesora i osoba uključenih u nastavni proces. Imamo i deset instituta iz raznih područja tako da to, osim drugih kulturnih i umjetničkih institucija i društava, predstavlja solidnu organiziranost i uključenost znatnog broja mladih ljudi. Međutim, odnos društva i, bolje reći, politika, ne brine adekvatno za ove institucije, a mnoge nam u ovom trenutku već duže vrijeme i nedostaju. Problem materijalne potpore i drugih odnosa prema znanosti, kulturi, obrazovanju i umjetnosti ne može dobiti pozitivnu ocjenu. To nije na odgovarajući način pokriveno i zakonskom regulativom i tu se javljaju razni nesporazumi. Treba očekivati da će se osnivanjem Akadamije kao kritične mase intelektualaca u hrvatskom korpusu BiH to postupno mijenjati. Mi dobro znamo da je teško breme naše povijesti i treba sve učiniti da nam ne postane naše prokletstvo.

Imamo sve šanse da pametnim pristupom i dobrom strategijom znatno poboljšamo standard i kvalitetu življenja na našim prostorima u BiH. Međutim, treba prihvatiti logiku rada i vlastitog odricanja u ime općega dobra i lagano eliminirati stanje lažnog standarda. Iz moje osobne perspektive, a i ostalih članova Akademije, ima načina da se to ekonomski i duhovno podigne na višu razinu, ali uz uvjet pravednog položaja svih i defitivnog rješenja nacionalnog pitanja. Ovo vrlo jasni ističem jer je to temeljno pitanje koje ovdje još nije u cijelosti riješeno. Takvo stanje proizvodi mnoge nepravde, nedaće i sukobe, jer se pokušava ustanoviti majorizacija, unitarizam i centralizacija vlasti kao produkt posljednjih ratnih zivanja na ovim prostorima  u utjecajima međunarodne zajednice koja ne razumije našu situaciju i često je nepravedna, posebno prema Hrvatima kao najmalobrojnijem narodu BiH. Nam aje ostalo da budemo uporni i ravnopravno s drugima mijenjamo stanje, prihvaćajući objektivnu poziciju u kojoj ne smijemo šutjeti, čuvati naše zajedništvo i ići k postizanju postavljenih cijeva u čemu treba ozbiljno respektirati Akademiju kao vijeće mudraca, kako se to često naziva.

Danas je Mostar urbana aglomeracija i univerzitetski grad čijim ulicama šeta oko 25.000 studenata, računajući i studente Univerziteta „Džemal Bijedić“. Ima puno fakulteta i jedan ozbiljan broj privatnih fakulteta što sve skupa nije u skladu sa Strategijom općeg razvoja i strukture potrebnih kadrova. To je problem koji se svugdje javlja i to je posebna priča koja traži poseban, širi komentar. Kao dugogodišnji profesor na visokoobrazovnim institucijama, to mogu vidjeti i često sam u mojim kolumnama ukazivao na taj nesklad pa i uvođenje Bolonjskog procesa koji je, na neki način, isjcepkao visokoobrazovne planove i programe nastavnog procesa. Jer mi smo još uvijek siromašna zemlja za takav iskorak. Ostaje krucijalni problem zapošljavanja i treba se okrenuti tržišnim uvjetima gospodarstva i poticati studije koji će biti vezani za najperspektivnije grane razvoja i potruditi se da se to što prije ostvari. To treba podvrgnuti strožijem kriteriju odabira djelatnosti koje se, prije svega, oslanjaju na prirodne resurse, ljudski potencijal,  tradiciju i sve drugo što traži tržišna ekonomija. Ono što treba favorizirati i što objektivno predstavlja perspektivu, kod nas su prije svega, energetika, poljoprivreda, prehrambena industrija i turizam. U tom kontekstu treba usmjeriti i obrazovanje, odrediti objektivne kvalifikacije i time izbjeći stvaranje intelektualne sirotinje s diplomom u džepu. Kada je riječ o najužem okruženju, tj. Regiji Hercegovine, to je: vino, rano povrće, kamen, pa možda i duhan. U svemu tome grad Mostar treba biti stožerni grad i to mjesto ne može ustupiti drugome. Na nama je ostala obaveza, a posebno naa Akademiji, da naš Mostar, ne postane prokleta avlija